Što je to civilno društvo?

12.10.2008

Civilni sektor sastoji se od aktera koji, pojednostavljeno rečeno, istovremeno promoviraju i pojedinačne interese i dobrobit zajednice. Koliko je civilni sektor jak najbolje se može ustanoviti na temelju brojnosti udruga građana i drugih civilnih organizacija i inicijativa, vidljivosti njihovih aktivnosti te broju građana koji se bave volonterskim radom.

Uloga civilnog sektora i značaj koji mu se pripisuje mijenjaju se kroz povijest, ovisno o aktualnom društvenom poretku. Pojam ?civilno društvo? javlja se po prvi put u grčkom i rimskom društvu, i podrazumijeva političko društvo u kojem aktivni građani sudjeluju u oblikovanju politike. Kroz stoljeća, s promjenama društvenog konteksta mijenja se i značenje tog pojma, a u suvremenim društvenim uređenjima u definiranju ovog pojma naglašava se sloboda udruživanja, samoorganizacija slobodnih građana, socijalni kapital i socijalna povezanost, a odlikuje se aktivnim i odgovornim građanstvom.

Organizacije civilnog sektora nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom. Često se govori o nevladinim organizacijama (NVO; engleski: nongovernmental organizations, NGO), no u tom kontekstu valja naglasiti da je to samo jedan aspekt tih organizacija ? usko gledano, sve organizacije koje nisu ?vladine?, tj. povezane s javnom upravom, su, u stvari ?nevladine?. Postoji čak i velik broj organizacija koje su i nevladine i neprofitne, a da ipak nisu organizacije civilnog društva (primjerice, fakulteti, sudovi...). I organizacije civilnog društva traže bolji način vlastitog predstavljanja, te umjesto dviju negacija (ne-vladin, ne-profitan) koristiti afirmativne nazive. Zato je najpravilnije organizacije tzv. trećeg sektora nazivati organizacijama civilnog društva (OCD, engleski: civil society organizations, CSO).

Kada se govori o nevladinom sektoru, važno je istaknuti da nije riječ o apsolutnoj nepovezanosti vlade i ovih organizacija jer vlada ulaže sredstva u rad ?nevladinog? sektora, pri čemu je ključno da to ne utječe na aktivnosti samih organizacija. Organizacije civilnog društva zapravo surađuju s vladom i u idealnim uvjetima postižu da ona odgovorno ispunjava svoja obećanja. Ponekad se na civilni sektor gleda kao na opoziciju aktualnoj vlasti, što se u javnosti negativno doživljava, ali je očigledno da je razvoj civilnog društva ključan, posebice za zemlje mlade demokracije.

Jedno od važnih načela na kojima se temelje suvremena društva je načelo supsidijarnosti, usko vezano uz pojam civilnog društva i njegovih organizacija. Načelo supsidijarnosti opće je načelo zajednice prema kojem ona ne poduzima radnje (izuzev u područjima svoje isključive ovlasti), osim ako one nisu djelotvornije od radnji poduzetih na višim razinama, pa se tek ako niža socijalna jedinica nije u mogućnosti sa svojim resursima riješiti problem, on podiže na višu razinu i obraća višoj instanci. Namjena je načela supsidijarnosti osigurati učinkovito donošenje odluka na razini što bližoj građanima.

Pojedinac predstavlja osnovnu jedinicu društva. On se u rješavanju svojih problema referira na svoju užu socijalnu okolinu, pri čemu je najefikasniji način rješavanja problema udruživanje s drugim građanima sličnih ili istih interesa. Tako dolazimo do pojma civilnog društva ili civilne participacije u javnim aktivnostima koje treba razlikovati od političke participacije, koja podrazumijeva članstvo u političkim strankama.

Dva osnovna organizacijska oblika civilnog društva su zaklade i udruge. Postojanje zaklada poznato je još od najranijih vremena ? to su organizacije bez vlasnika čija sredstava su namijenjena ispunjavanju javne svrhe. Zaklade se razlikuju po različitim kriterijima, jesu li javne ili privatne, prema namjeni, po načinu financiranja, svojim programima itd. Vezano uz zaklade, u novije vrijeme razvija se pojam corporate citizenship koji naglašava da su i korporacije obvezne svojim mjerama djelovati u smjeru poboljšanja kvalitete života na području na kojem su smještene. Još jedan od novih oblika zakladništva su i zaklade lokalnih zajednica (community foundation) čije djelovanje je usmjereno na poboljšanje kvalitete života u određenoj lokalnoj zajednici i najbolji je način da se osigura poštovanje načela supsidijarnosti.

U suvremenom društvu utemeljena je i institut društvene odgovornosti gospodarstva kao još jedan od oblika potpomaganja civilnog društva. Ovaj institut poznat je od ranije, ali u suvremenom društvu uzima maha pod utjecajem podstreka od strane države kroz razne beneficije, a i kao dobar marketinški potez.

Drugi stup civilnog društva predstavljaju udruge građana. To su pravne osobe, osnovane od strane pojedinaca ili organizacija u privatnom vlasništvu, bez sudjelovanja prestavnika vlasti ili uplitanja struktura vlasti u njihovo poslovanje.

Postoji čitav niz načina klasifikacije udruga građana. Prema tipologiji Svjetske banke, udruge se dijele na operativne i zagovaračke. Operativne udruge prvenstveno se bave osmišljavanjem i provedbom razvojnih projekata. S druge strane, zagovaračke udruge pretežno se bave promocijom ili zaštitom određenog cilja, odnosno dobra. Nasuprot operativnom vođenju projekata, zagovaračke organizacije obično rade na podizanju svijesti, širenju znanja i organizaciji aktivističkih događanja.

Udruge se osnivaju iz različitih pobuda, prvenstveno s ciljem unaprjeđenja političkih ili društvenih ciljeva svojih članova ili osnivača, primjerice očuvanje okoliša, zaštita ljudskih prava, socijalna skrb. Međutim, broj udruga danas je toliki da pokrivaju izuzetno velik broj područja i stajališta.

Važno je naglasiti da institucije civilnog društva cvjetaju i razvijaju se u demokratskim zemljama utemeljenim na vladavini prava, s razvijenim tržišnim gospodarstvom.